'Pogledajte ovo, izgleda kao raj. Iznad ovog tunela izgradili su nam pravi raj. Ali postoji razlog za to. Isplanirali su nam ovo zato što žele da se ovdje sastajemo kako bismo se opet dobro slagali. Žele da se ljudi iz Bindermichla pomire s ljudima iz Spallerhofa, i zato su ovdje napravili ovaj divni park, da bismo dobili priliku da se družimo. Svi mi to zovemo svojim parkom. Zapravo ne znam ima li taj park neko ime. To je naš park i gotovo.' Kao gošća umjetnica u Bellevue. Das Gelbe Haus (Žuta kuća), privremenom urbanom znaku Linza kao prijestolnice kulture 2009., skupljala sam podatke o šetnjama ljudi koji žive u toj četvrti, nastojeći otkriti kako se oni kreću po svojem teritoriju, kako ga opažaju i što bi od svojih svakodnevnih iskustava voljeli podijeliti s drugima. Ta oduševljena priča jedne starije gospođe, koja se doselila u taj dio Linza ubrzo nakon dovršetka velikog projekta socijalne stanogradnje u kojem ona otad živi više od 30 godina, prikazuje stvaranje mjesnog identiteta u procesu obnove.